3. međunarodni forum o obnovljivim izvorima energijeUSPOREDBA INVESTICIJSKIH TROŠKOVA SPAJANJA STAMBENO-POSLOVNOG OBJEKTA NA CENTRALNI TOPLINSKI SUSTAV DALJINSKOG GRIJANJA I DISTRIBUTIVNI SUSTAV PRIRODNOG PLINA
Robert VUK, dipl. ing.
HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., ZAGREB
Danas se u svim većim gradovima u Hrvatskoj, koji imaju istovremeno u upotrebi energetske distributivne sustave opskrbe vrelom vodom iz centralnog toplinskog sustava i prirodnim plinom, razbuktala konkurencija u vidu pridobivanja investitora koji grade stambeno-poslovne komplekse da svoje novoizgrađene građevine spajaju na jedan ili drugi distributivni sustav. Takva zdrava konkurencija zasigurno pogoduje investitorima koji na njoj grade snižavanje troškova, te pregovarajući sa jednim i drugim distributerom za sebe dobivaju povoljnije uvjete i niže troškove gradnje u dijelu instalacija grijanja i pripreme potrošne sanitarne tople vode.
Konkurencija koja se u ovom segmentu stvorila, moramo reći da je jedina takve vrste u svim komunalnim i energetskim djelatnostima koje se danas pružaju u Republici Hrvatskoj. Ne nalazimo je u opskrbi sanitarnom vodom, električnom energijom, zbrinjavanjem komunalnim otpadom niti u bilo kojoj drugoj komunalnoj djelatnosti.
Često se nas kao jednu pregovaračku stranu u ovom okružju pita od strane investitora da procijenimo svoje troškove izgradnje energetskih vrelovodnih i toplovodnih instalacija i opreme nekog objekta u izgradnji, te ih usporedimo sa priključenjem na distributivni sustav prirodnog plina. U ovom članku ćemo učiniti upravo to, kroz jednu fiktivnu zgradu u izgradnji procijeniti sve izravne i neizravne troškove koji se pojavljuju u oba slučaja i time pokušati nepristrano usporediti koji sustav je za investitora povoljniji u gradnji.
Osim pitanja investicije, ostaje i pitanje eksploatacije svakog od tih energetskih sustava opskrbe, ali oni su već bili mnogo puta uspoređivani od više različitih institucija, te ćemo u članku samo ponoviti zaključke koji su u njima doneseni bez detaljne analize.
