3. međunarodni forum o obnovljivim izvorima energijeNOVI NAFTOVODI I PLINOVODI KROZ JUGOISTOČNU I SREDNJU EUROPU TE UKLJUČENOST HRVATSKE
dr. sc. Gordana Sekulić, dipl. oec
JANAF d.d., ZAGREB, Hrvatska
Na potrebu izgradnje novih naftovoda i plinovoda za EU i ostale države Europe prvenstveno utječe rast uvoza nafte i plina uz umjereno povećanje potrošnje nafte i značajan rast potrošnje plina. Uz to, EU je jasno utvrdila energetsku politiku s povećanjem sigurnosti opskbe diversifikacijom pravaca i izvora opskrbe naftom i plinom, odnosno energijom. Naglasak te politike je na većem udjelu obnovljivih izvora u proizvodnji i potrošnji energije te smanjenju emisije CO2.
Većina potencijalnih naftovoda i plinovoda trebala bi prolaziti kroz regiju Jugoistočne Europe, uključivo Hrvatsku. S obzirom da je izgradnja ovako visoko budžetnih projekata rizična Ugovorom o energetskoj zajednici (2006) stvoren je zakonodavni i institucionalni okvir prema kojem se nacionalna zakonodavstva moraju uskladiti s pravnom stečevinom EU (ili će to biti u tranzicijskom razdoblju). Sigurnost ulaganja i tranzita energenata, pristup transportnim kapacitetima, zaštita okoliša i drugo, obvezni su za 53 države (među kojima i države Jugoistočne Europe, uključivo Hrvatske) koje su ratificirale Ugovor o energetskoj povelji.
Sagledavaju se mogućnosti izgradnje sljedećih potencijalnih naftovoda i plinovoda kroz države Jugoistočne i Srednje Europe:
Naftovodi: Constanta - Trst – Italijanska naftovodna mreža/Genoa/Marseille (PEOP), Bourgas – Alexandroupolis, Bourgas - Vlore (AMBO), Odessa – Brody- Plotsk – Gdansk te Samsun - Ceyhan. Poseban značaj za Hrvatsku ima PEOP jer će doprinijeti boljem korištenju postojećeg sustava Jadranskog nafovoda (JANAF-a), veći transport i tranzit nafte, veće prihode kompanijama i proračunima države i lokalnih zajednica i td. Važno je istaknuti da PEOP ima samo jednu ukrcajnu naftnu luku (Constantu na Crnom moru) i diretnu opskrbu rafinerija na trasi bez daljnjih prekrcaja što će rastereti Jadran i Mediteran za više desetaka milijuna tona nafte. Svi drugi novi projekti donose znatno veći tankerski promet jer se nafta iskrcava na obalama Mediterana, odnosno Jadrana.
Plinovodi: Nabucco, Trans Jadranski plinovod (TAP), Ionsko – Jadranski plinovod (IAP) (s odvojkom prema Hrvatskoj), Tursko – Grčko- Italijanski plinovod (TGI), Južni tok (South Stream), Plavi plinovod (Blue Line), Bijeli tok (White Stream). U neke od njih potencijalno je uključena i Hrvatska, ovisno uglavnom o potrebama tranzita prema Europi (IAGP, Nabucco, Južni tok, Plava plinovod i dr.)
Hrvatska će svoje rastuće potrebe za uvoznim plinom moći većim dijelom zadovoljiti iz međunarodnog LNG projekta čiji će se iskrcajni terminal graditi na hrvatskoj Sjeverno Jadranskoj obali, a plinovod kroz središnji dio Hrvatske i dalje prema državama EU.
Može se zaključiti da postoje strateške potrebe za novim naftovodima i plinovodima koji će omogućiti zadovoljenje potreba za većim uvozom nafte i plina za EU i ostale države Europe i to iz novih dobavnih pravaca i izvora. Međutim, izgradit će se samo neki od projekta koji se danas razmatraju, a oni će morati zadovoljiti kako energetske i ekonomske kriterije tako i kriterije zaštite okoliša te posebno povećanje sigurnosti opskrbe naftom i plinom. Što se tiče Hrvatske, treba se odrediti (prilika je u novoj energetskoj strategiji koja se očekuje do kraja godine) koji od potencijalnih plinovoda su od strateško-energetsko- ekonomskog interesa, jer svi koji se danas razmatraju ne mogu biti.
