Nekoliko preporuka za izvođenje sustava za primjenu kišnice

U krajevima u kojima opskrba pitkom vodom (još) nije kvalitetno riješena kao što je, primjerice, na jadranskim otocima ili u priobalju kišnica često predstavlja glavni, ako ne i jedini izvor vode u kućanstvima, ali za ugostiteljske, turističke i razne druge objekte. Uz to, u nekim se zemljama primjena kišnice sve više potiče kao izvor vode za ispiranje zahoda ili pranje rublja. Ipak, kod ugradnje i izvođenja sustava za primjenu kišnice valjalo bi obratiti pozornost na nekoliko osnovnih preporuka.

Iako se Zemlja uobičajeno naziva Plavim planetom, pitke vode na Zemlji je razmjerno malo. Naime, na pitku vodu otpada svega 1% ukupnih količina vode, iako ona zauzima čak 71% površine Zemlje. Istodobno, razmjerno mali broj stanovništva Zemlje ima osiguran dostup kvalitetnoj i higijenski ispravnoj vodi iz privatnih ili javnih vodoopskrbnih sustava. Sve su to razlozi zašto se vodu proglašava sve važnijim resursom i zašto se u posljednje vrijeme za nju često kaže da će u budućnosti zauzimati mjesto koje danas ima nafta.

Kao jedno od rješenja za smanjivanje potrošnje pitke vode iz vodoopskrbnih sustava (na čiju se dobavu i pripremu za piće troše sve veća sredstva), u brojnim razvijenim zemljama sve se više potiče primjena raznih drugih izvora za vodu koja u konačnici neće služiti za piće, kuhanje ili održavanje higijene. Jedno od takvih rješenja predstavlja primjena kišnice koja je u mnogim krajevima svijeta, pa i kod nas, a posebice na otocima i u priobalju, čak i jedini izvor vode. Kišnica se gotovo bez potrebe za složenom obradom može izravno koristiti za ispiranje zahoda, pranje rublja u perilici, zalijevanje vrta, pranje vozila, a uz odgovarajuću obradu kojom se iz nje uklanjaju štetne tvari i mikroorganizmi (koji u nju dospijevaju, npr. pri slijevanju niz krov) čak i za održavanje higijene, piće i kuhanje.

U brojnim se mjestima na jadranskoj obali, a posebice na otocima i danas mogu vidjeti pjoveri - velike zidane ili popločane površine nekog brda ili uzvisine namijenjene prikupljanju oborinske vode na čijem se najdonjem dijelu nalazi gustirna - spremnik za pohranu tako prikupljene vode. Uz to, brojne vikendice i kuće za odmor, ali i obiteljske kuće pa i ugostiteljski, turistički i drugi objekti na otocima i u priobalju zbog raznih razloga ni danas nisu priključeni na lokalni vodoopskrbni sustav. U takvim slučajevima prikupljanje kišnice koja otječe s krova i drugih prikladnih površina predstavlja jedino rješenje za pokrivanje opskrbe vodom u određenom razdoblju. Uz to, jednostavni sustavi za prikupljanje kišnice mogu se koristiti i u slučajevima kada se želi smanjiti potrošnja vode iz vodoopskrbnog sustava (koja će u svakome slučaju biti sve skuplja!).

Sustav za primjenu kišnice u kućanstvu, manjem ugostiteljskom, turističkom, uslužnom ili javnom objektu (npr. školi, vrtiću) vrlo je jednostavan: čine ga odgovarajuće plohe za prikupljanje kišnice (krov ili posebno uređen dio okućnice), spremnik, crpni i sustav za obradu vode (npr. filtar, uređaj za dezinfekciju vode i sl) te ventili i ostala armatura. Naravno, pri izvođenju takvih sustava valja obratiti pozornost na nekoliko osnovnih preporuka.

Dimenzioniranje sustava

Sustav za primjenu kišnice treba biti odgovarajuće dimenzioniran kako bi se u svako vrijeme osigurala odgovarajuća količina vode za sve predviđene potrebe. Pri tome se u obzir mora uzimati sljedeće:

  • očekivani broj potrošača
  • razdoblja vršne potrošnje (npr. tijekom ljeta, odnosno turističke sezone)
  • prosječna količina padalina tijekom godine
  • prosječna količina padalina tijekom razdoblja vršne potrošnje (npr. ljetne, odnosno turističke sezone)
  • raspoloživa površina ploha na kojima se može prikupljati kišnica (krov, okućnica i sl)
  • raspoloživ prostor za smještaj spremnika
  • mogućnost prijenosa spremnika odgovarajuće veličine do mjesta postavljanja i sl.
Smještaj spremnika

Spremnik za pohranu prikupljene kišnice može se smjestiti unutar zgrade (npr. u podrumu ili potkrovlju), na otvorenom prostoru okućnice, u zasebnoj zgradi (ostavi, garaži i sl) ili se pak može ukopati u tlo.
Kada se spremnik smješta unutar zgrade, ne smije biti otvoren prema okolnom zraku kako u prostoriju u kojoj je smješten, a time i u zgradu ne bi ulazili neugodni mirisi, ali i kako ne bi došlo do prelijevanja vode, npr. u slučaju kada je dovod kišnice s krova povećan, a preljev zbog nekog razloga neispravan.
Ako se pak spremnik postavlja izvan zgrade, također ne bi trebao biti otvoren prema okolnom zraku, odnosno ‘prema atmosferi’ kako bi se spriječili neželjeni utjecaji iz okolice (npr. upad raznih predmeta, životinja i sl).

Isto tako, pri odabiru mjesta za postavljanje spremnika mora se voditi računa o visinskoj razlici izljeva ili preljeva spremnika i očekivane razine povratnog strujanja iz kanalizacijskih instalacija (uspora). Na to treba obratiti posebnu pozornost kada se spremnik smješta u podrumske prostorije koje se nalaze ispod razine uličnog kanalizacijskog voda. U takvom slučaju na kanalizacijske instalacije iz prostorije gdje se nalazi spremnik, odnosno susjednih prostorija koje su na istoj razini treba ugraditi uređaj za sprječavanje povratnog strujanja.

Crpke

U manjim objektima kao što su vikendice i obiteljske kuće za osiguravanje potrebnog tlaka za dovođenje vode iz spremnika kišnice do trošila (slavina) dovoljna je samo jedna crpka, odnosno tzv. hidrofor. Naime, u slučaju kvara crpke (pa i prekida napajanja električnom energijom) voda se iz spremnika tada jednostavno može zahvaćati ručno (npr. vjedrom) ili otvaranjem ručnog ventila.
Za razliku od toga, u ugostiteljskim, turističkim, javnim ili sličnim objektima, gdje treba osigurati stalan dovod vode do svih trošila, sustav za primjenu kišnice treba biti opremljen s dvije crpke. Pri tome jedna služi kao radna, a druga kao pričuvna kako bi se u slučaju kvara jedne od njih uvijek mogla osigurati opskrba vodom. Naravno, problem može predstavljati nestanak struje, no takvi objekti na našem priobalju i otocima ‘zahvaljujući iskustvu’ s početka devedesetih godina prošlog stoljeća nerijetko imaju agregat.

Usisni vod crpke

Usisna visina crpke, odnosno najveća duljina usisnog voda je veličina koja ima značajan utjecaj na rad cijelog sustava za primjenu kišnice, a određuje se pri dimenzioniranju crpke, odnosno projektiranju cijelog sustava. Najveća teoretska usisna visina iznosi 10,33 m i ovisi o tlaku okolnog zraka, a zbog tehničkih ograničenja (otpori u cijevima, armaturi i crpkama) u stvarnosti uobičajeno iznosi 7 - 8 m.
Pri određivanju usisne visine treba obratiti pozornost na udaljenost, odnosno razliku razine usisnog priključka crpke i najniže moguće razine vode u spremniku. Naime, ako je ona prevelika, u usisnom vodu dolazi do povećanih linijskih otpora strujanju vode pa se usisna visina smanjuje. Zbog toga usisni vod treba biti što kraći, a njegov promjer jednak promjeru usisnog priključka ili čak za jedan red veličine veći. Uz to, usisni vod treba izvesti sa stalnim usponom (tj. bez spuštanja), što je moguće okomitije te bez koljena i lukova. Time se s jedne strane smanjuje mogućnost od stvaranja zračnih džepova unutar cijevi, a s druge strane smanjuju lokalni gubici pri strujanju vode kroz instalaciju.
Konačno, ako se radi o sustavu za primjenu kišnice za veće objekte, kada se koriste dvije crpke, za svaku treba izvesti zasebni usisni vod kako bi se spriječili nepovoljni međusobni utjecaji.

Označavanje instalacija i trošila

Instalacije koje služe za primjenu kišnice, a posebice vidljivi vodovi i trošila (slavine) moraju imati jasnu oznaku da se radi o kišnici, odnosno da se ne radi o vodi koja se bez prethodne obrade (dezinfekcije, prokuhavanja i sl) može koristiti za piće. Na vodove se stoga na vidljivom mjestu postavlja natpis ‘Kišnica’ i/ili oznaka prekrižene slavine s čašom, a na zidu odmah do slavine ili ventila oznaka prekrižene slavine s čašom ili natpis ‘Voda nije za piće’.
U slučaju kada se uz vodu iz javnog vodoopskrbnog sustava, u objektu koristi i kišnica, vodovi za dovod kišnice trebaju biti drugačije boje od ostalih vodovodnih instalacija u kućanstvu kako bi se isključila mogućnost zabune, npr. pri servisiranju, obnovi ili zamjeni instalacija.

Mjerenje potrošnje

Mjerenje potrošnje u sustavu za primjenu kišnice naizgled zvuči pomalo besmisleno jer, konačno, zašto mjeriti potrošnju ako je kišnica besplatna? Dakako, razlog za mjerenje potrošnje nije želja vlasnika, već zahtjevi ‘vlasti’. Naime, u brojnim se zemljama, kao uostalom i u Hrvatskoj, naknada za odvodnju u javni kanalizacijski sustav obračunava na osnovi potrošnje vode iz sustava za opskrbu vodom. To znači da se, ako objekt nije spojen na vlastiti sustav za zbrinjavanje otpadnih voda (septičku ili sabirnu jamu), mora mjeriti njegova potrošnja pitke vode bez obzira na njezin izvor (dakako, osim ako se za takve slučajeve ne obračunava tzv. paušal). Naravno, pri tome ne treba zaboraviti na našu, već poslovičnu naviku izbjegavanja i zaobilaženja propisa, a posebice onih kojima se uvode razni ‘nameti’.

email