Početkom listopada 2008. godine u Njemačkoj je na snagu stupila nova norma za projektiranje i izvođenje električnih instalacija u kupaonicama i drugim sanitarnim prostorijama. Radi se o DIN VDE 0100-701 ‘Izvođenje niskonaponskih instalacija - Dio 701: zahtjevi za pogone, prostorije i postrojenja posebne vrste - prostorije s kadama ili tuškabinama’. Radi se o njemačkoj normi koja je harmonizirana s odgovarajućim europskim propisima, no zbog određenih odstupanja koja proizlaze iz njemačke elektrotehničke i instalaterske prakse (i koja, dakako, postrožuju europske uvjete), ujedno ne vrijedi i kao europska norma. Unatoč tome, kao dobra tehnička smjernica ona može poslužiti i za projektiranje i izvođenje električnih instalacija u kupaonicama i drugim sanitarnim prostorijama u Hrvatskoj, posebice zato što se u slučaju nepostojanja, nedorečenosti ili nedosljednosti odgovarajućih hrvatskih propisa u gotovo svim tehničkim područjima uobičajeno koriste upravo njemačke norme, smjernice i strukovni propisi.
Područja zaštite od strujnog udara
Kao što je vrijedilo u svim dosadašnjim (njemačkim) smjernicama, normama i propisima o električnim instalacijama u kupaonicama i sanitarnim prostorijama, u njima i dalje postoje tzv. područja zaštite od strujnog udara. Radi se o prostoru kupaonice neposredno oko kade ili tuškabine u kojemu se moraju poštivati određena pravila, odnosno u kojemu postoje određena ograničenja za ugradnju i uporabu električnih instalacija, opreme i uređaja. Pri tome se taj prostor može podijeliti na tri područja zaštite od strujnog udara: 0, 1 i 2.
Područje zaštite od strujnog udara 0
U području zaštite od strujnog udara 0 smiju se koristiti
samo električni uređaji koji rade na niskom, zaštitnom naponu
do 12 V i koju su isključivo proizvedeni i predviđeni
za korištenje u prostoru oko kade, tuškabine, umivaonika i
drugih ‘mokrih’ sanitarnih elemenata.
Područje obuhvaća unutrašnjost kade i plitke kade tuškabine
(il. 1). Ipak, ono nije određeno kod sve popularnijih
tuškabina s dnom u razini poda koje nemaju plitku kadu (il.
2).
Područje zaštite od strujnog udara 1
U području zaštite od strujnog udara 1 smiju se ugrađivati
samo električni uređaji kao što su zagrijači vode (električni
ili plinski) ili ventilatori s najmanjom oznakom zaštite od
strujnog udara IP X5 (zaštićeni od jakog mlaza vode) i odgovarajućim
prekidačima.
Granice područja su sljedeće:
- donja: pod prostorije točno ispod dna kade ili plitke kade tuškabine
- gornja: zamišljena vodoravna ravnina na visini 225 cm od poda prostorije ili na visini za 1 cm ispod visoko postavljenog izljeva kao što je, npr. glava tuša (il. 2)
- bočne: zamišljene okomite ravnine koje se pružaju uz stijenke kade ili plitke kade tuškabine od gornje do donje granice, odnosno u slučaju tuškabine s dnom u ravnini poda na polumjeru 120 cm od glave tuša (il. 2 i 3).
Ako se pak na udaljenosti manjoj od granica nalaze neke
prepreke (npr. stropovi, zidovi), one postaju granica. To je
slučaj kada je strop zbog nekog razloga snižen ili spušten
kao što je, primjerice, u kupaonicama u potkrovlju (il. 4).
Ipak, u novoj normi nije do kraja razjašnjeno koja svojstva
treba imati neki zid, stijenka ili pregrada da bi se smatrala
granicom neke zone. Naime, određeno je da se granicama
smatraju samo oni pregradni i razdjelni zidovi te stijenke
tuškabine koji se ‘ne mogu micati ni uklanjati’. Pri tome je
jasno da se zidovi od betona ili betonskih elemenata, opeke
ili laganih predgotovljenih građevinskih elemenata (gipskartonskih
ploča i sl) pa i stijenke od sigurnosnog stakla
ne mogu micati ni uklanjati zbog svoje razmjerno velike
mase, ali i nužnosti pričvršćivanja za okolne plohe kako bi
se osigurala njihova nosivost i stabilnost. No, problem se
pojavljuje kod stijenki tuškabine koje se pri njezinoj uporabi
moraju pomicati (bez obzira na to što se radi o nevodljivom
materijalu) ili kod pregradnih zidova ili stijenki.
Područje zaštite od strujnog udara 2
U području zaštite od strujnog udara 2 smiju se ugrađivati
samo prekidači za uređaje koji koriste ili su ugrađeni u područjima
1 i 2, a instalacije se mogu polagati samo uz određene
uvjete.
Granice područja su sljedeće:
- donja: pod prostorije
- gornja: zamišljena vodoravna ravnina na visini 225 cm od poda prostorije ili na visini za 1 cm ispod visoko postavljenog izljeva (il. 5)
- bočne: zamišljene okomite ravnine koje se pružaju na udaljenosti od 60 cm od granice područja 1, od gornje do donje granice (il. 5).
Kao i u slučaju područja 1, kada se na udaljenosti manjoj od granica nalaze stropovi ili zidovi, granica postaje taj strop ili zid (il. 4 i 6). U slučaju tuškabine s plitkom kadom čija se stijenka ne proteže do stropa, područje 2 obuhvaća i dio u gornjem dijelu prostorije u koji bi mogla doprijeti voda (il. 7). Kod tuškabina s dnom u ravnini poda područje 2 nije određeno (il. 2).