Kupaonica ne mora biti samo mjesto za održavanje čistoće i higijene te opuštanje i uživanje u ugodnoj kupki ili mlazovima vode na početku ili pak na kraju dana (dakako, i u bilo koje drugo vrijeme), već i za informiranje o najnovijim zbivanjima, slušanje omiljene glazbe ili pak gledanje televizije. Zašto ne?

Multimedija je danas posvuda prisutna. Vjerojatno više ne postoji nijedan javni prostor na kojem nema videozidova, ekrana, zvučnika i sl. Valja se samo prisjetiti sredstava javnog prijevoza, kolodvora i gradskih trgova na kojima se na displejima neprekidno vrte raznorazne poruke, spotovi i sl, a nema ni kafića ni restorana, a o trgovačkim centrima da se i ne govori, u kojima iz zvučnika ne dopire glazba (doduše, o njezinom odabiru bi valjalo raspraviti, iako bi trebala vrijediti ona poslovica da se o ukusima ne raspravlja!).
U svakom slučaju, multimedija je u posljednje vrijeme ponajviše zastupljena u kućanstvu. To je ostvareno postupnim umnožavanjem raznih uređaja kućne tzv. zabavne elektronike (televizora, audiosustava) i interneta. Tako su s jedne strane televizori s godinama postajali sve veći i sve tanji, a njihovi videosustavi i audiosustavi te dodatna oprema sve složeniji (naravno, i uređaji su postali sve skuplji, ali o tome nekom drugom prigodom). Istodobno, televizori su se iz dnevne sobe polako proširili na sve prostorije u domu pa jedan služi za gledanje Lige prvaka, drugi za sapunice, treći za ‘Farmu’, ‘Big Brother’ i sl. Istodobno, radio je postao pomalo zaboravljen, iako je u većini slučajeva zadržan, ali kao budilica. No, mnogo prije televizora, mali radijski uređaji proširili su se po svim prostorijama. Umjesto radija, središnje mjesto u domu, gotovo poput suvremenog oltara, danas su zauzeli razni glazbeni uređaji ili kako ih već pojedini proizvođači, odnosno trgovci nazivaju: ‘Sound Tower’, ‘Sound System’, ‘Music Dome’ itd. Pri tome se u pravilu radi o uređajima vrhunskog dizajna koji se u posljednje vrijeme redovito objedinjuju s televizorom i DVD-uređajima u tzv. kućno kino.

Naravno, svaki takav sustav nezamisliv je bez zvučnika, za koje pri odabiru vrijedi osnovno pravilo: što jače i skuplje, to bolje! Uostalom, ima li većeg zadovoljstva nego kada vam bakica s gornjeg kata, unatoč tome što ste (već) u srednjim tridesetima i što ste zadnji ‘pravi’ tulum organizirali prije desetak godina, zbog glasnog slušanja glazbe i dalje redovito zove policiju.
Kada je već dom tako savršeno opremljen raznoraznim multimedijskim uređajima, zašto onda umjesto uobičajenog prastarog radija, televizijski ekran i zvučnike audiosustava ne postaviti i u kupaonicu (gledanje Lige prvaka ili novog nastavka ‘Doline Sunca’ iz kade, zašto ne?).
Uz to, treba reći da se u posljednje vrijeme svi kućni sustavi (multimedija, telekomunikacije, rasvjeta, ali i grijanje i klimatizacija) sve više umrežavaju. To znači da nabava i postavljanje suvremenog multimedijskog sustava više nisu jednostavni. Drugim riječima, i pri tome bi trebalo zatražiti savjet i pomoć odgovarajućih stručnjaka koji će se pobrinuti za ostvarenje savršene slike i zvuka u svakoj prostoriji u domu, pa i u kupaonici.
Uz to, kada je riječ o multimediji u kupaonici, ne treba zaboraviti na sigurnosne zahtjeve koji se postavljaju na svu električnu i elektroničku opremu u vlažnim prostorima, a sve s ciljem zaštite od strujnog udara. To znači da sva ta oprema i instalacije moraju imati odgovarajuću klasu zaštite od strujnog udara koja se prepoznaje po tzv. IP-oznaci koja se sastoji od slova IP i dva broja, a što su oni veći, veća je i razina zaštite. No, na tržištu se već dulje vrijeme može pronaći multimedijska oprema posebno namijenjena za kupaonice i slične prostore (npr. za plivališta, velnes-centre, saune i sl).
Stoga, za multimediju u vlastitoj kupaonici ne bi trebalo biti mnogo prepreka, osim naravno troškova, ali možda ih je (za sada) bolje ne spominjati.