Drvo kao materijal u kupaonicama

Iako su drvo kao materijal u kupaonicama i drugim sanitarnim prostorijama u posljednjih nekoliko desetljeća istisnuli drugi materijali (prije svega keramika i razni polimerni materijali), danas se čini da je to bilo pomalo neopravdano. Naime, istraživanja koja su nedavno provedena pokazuju da primjena drva kao materijala u takvim, vlažnim prostorijama uopće ne predstavlja higijenski problem.

Još do prije 50 godina drvo je bilo prevladavajući materijal za opremanje doma, a time i kupaonica i drugih sanitarnih prostorija. No, od tada do danas njegovo su mjesto zauzeli mnogi drugi materijali koji su bili jeftiniji za obradu (tj. za proizvodnju sanitarne i kupaoničke opreme) kao što su metali, polimeri i keramika. Istodobno, drvo je proglašeno za nehigijenski materijal jer se smatralo da njegove površine dugo ostaju vlažne što predstavlja odličnu podlogu za razvoj raznih mikroorganizama. Uz to, (na prvi pogled hrapave) drvene površine su uistinu složenije za čišćenje i održavanje u usporedbi s, primjerice, (na prvi pogled glatkim) površinama od keramike i raznih polimernih materijala.
No, rezultati istraživanja koja su provedena u posljednje vrijeme pokazuju da je drvo neopravdano bilo isključeno iz primjene u ‘vlažnim prostorijama’ kao što su kupaonice i druge sanitarne prostorije kao ‘nehigijenski materijal’. Jedno od takvih istraživanja provedeno je u SAD-u, a njegovi se rezultati mogu sažeti u nekoliko osnovnih točaka. Tako je, uz prisutnost bakterija koja je uobičajena u kućanstvima, ali i u zdravstvenim ustanovama, pokazano da drvo ima jednako, a ponekad i bolje antibakterijsko djelovanje u usporedbi s polimernim materijalima, staklom i čelikom. Isto tako, utvrđeno je da struktura drvene površine mnogo ne utječe na razvoj mikroorganizama, što znači da nema mnogo razlike između glatke, blanjane i hrapave, odnosno oštećene površine. Naravno, kao što se i pretpostavljalo, najveći utjecaj na higijenska svojstva drva kao materijala u kupaonicama i drugim sanitarnim prostorijama ima njegova vlažnost. To znači da, što je na njegovoj površini manje vode (vlage), to će biti manja mogućnost za razvoj bakterija. No, valja reći da problem pri tome predstavlja porozna struktura drva u kojoj se nakuplja vlaga koja predstavlja osnovni preduvjet za razvoj mikroorganizama. Ipak, također treba naglasiti da neki od prirodnih osnovnih sastojaka drva kao što je, primjerice, tanin (koji je posebice prisutan kod bora, ariša i hrasta) značajno povećavaju njegova antibakterijska svojstva. Konačno, vrijedi spomenuti da su, kada je riječ o čišćenju, održavanju i dezinfekciji, svojstva drva u usporedbi s drugim materijalima vrlo slična.

Sve spomenuto je razlog zašto se drvo kao materijal za kupaonice i sanitarne prostorije, odnosno za izradu kupaoničke i sanitarne opreme te podnih i zidnih obloga pomalo vraća u uporabu. Tako su prije nekoliko godina brojni proizvođači kupaoničke opreme u svoj program (i to luksuznije opreme) uvrstili kade od drva vrhnunskog dizajna. Takve je kade tržište odlično prihvatilo i to u početku ponajviše za primjenu u kućanstvima, no u posljednje ih vrijeme sve više naručuju hoteli i razni drugi turistički objekti. U svakom slučaju, iskustvo iz primjene takvih kada pokazuje da nema nikakvih problema ni s higijenom ni s njihovim održavanjem i čišćenjem.
Možda je stoga upravo sada vrijeme za povratak drva kao materijala za kupaonice i druge sanitarne prostorije na velika vrata?

email