Osnove tehnike polaganja pločica

Za polaganje keramičkih pločica i drugih materijala za oblaganje površina, odnosno za ostvarenje vezivnog sloja između osnovne podloge (tj. poda ili zida) i samih pločica danas se uobičajeno koriste dvije osnovne tehnike: polaganje u debelom sloju cementnog morta ili polaganje u tankom sloju ljepila.

Tijekom povijesti razvijene su brojne tehnike polaganja pločica i drugih materijala za oblaganje raznih vodoravnih, okomitih ili kosih vanjskih ili unutarnjih površina.
Ipak, za polaganje keramičkih pločica danas se u pravilu koriste dvije osnovne tehnike:

  • polaganje u debelom sloju (3 - 5 cm) pomoću cementnog morta
  • polaganje u tankom sloju (1,5 - 5 mm) pomoću ljepila za pločice.

Osim samog materijala koji se koristi za ostvarenje vezivnog sloja između pločica i podloge, glavna razlika te dvije tehnike je i u konačnoj debljini nastale obloge poda ili zida, tj. u ukupnoj debljini sloja pločica i vezivnog sloja. Kod polaganja u debelom sloju, ona u pravilu iznosi 5 - 6 cm, a kod polaganja u tankom sloju 1 - 2 cm, što ima značajan utjecaj na mehanička (npr. povećana masa) i estetska svojstva popločane, odnosno obložene površine poda ili zida.

Polaganje pločica u debelom sloju

Polaganje pločica u debelom sloju vezivnog materijala, odnosno pomoću cementnog morta često se naziva i tradicionalnim načinom polaganja pločica jer se koristi već stoljećima. Debljina vezivnog sloja pri tome iznosi 3 - 5 cm, a ukupna debljina pločica i vezivnog sloja 5 - 6 cm. Cementni mort je vezivni materijal koji se sastoji od vezivnog sredstva (cementa i/ili vapna), punila (pijeska) i odgovarajuće količine vode, a priprema se na mjestu izvođenja radova, odnosno neposredno prije samih radova. Upravo je količina vode koja se dodaje suhoj smjesi cementa i pijeska osnovni čimbenik svojstava nastale mokre smjese kao što su viskoznost iz koje proizlazi jednostavnost i brzina izvođenja radova ili pak vlažnost iz koje proizlazi brzina sušenja i postizanja konačnih mehaničkih svojstava cijele popločane, odnosno obložene površine poda ili zida.

Vezivni sloj od cementnog morta ima kompaktnu strukturu, dobro je ljepiv, otporan na vlagu iz zraka i smrzavanje. Isto tako, zbog razmjerno velike debljine sloja, podloga ne mora biti posebno pripremljena, poravnata, očišćena ili odmašćena. Ipak, cementni mort nakon sušenja i očvršćivanja postaje krut i krhak, odnosno slabo podnosi plastične deformacije, a isto je tako umjereno otporan na djelovanje raznih kemijskih sredstava.

Za izradu cementnog morta za polaganje pločica uobičajeno se koristi 200 - 350 kg cementa po 1 m3 pijeska. U ključne parametre koji utječu na izvođenje radova, ali i na svojstva poločane, odnosno obložene površine pri tome se ubrajaju granulometrijska distribucija, morfologija i čistoća čestica pijeska (tj. pijesak ne smije sadržavati nečistoće poput gline, organskih tvari i topivih soli) te odnos vode i cementa. Kao što je ranije spomenuto, upravo taj omjer vode i cementa ima velik utjecaj na procese koji se odvijaju pri sušenju vezivnog sloja kao što je, npr. promjena volumena, odnosno njegovo stezanje pri sušenju, a time i na kasniju strukturu (npr. poroznost) i mehanička svojstva vezivnog sloja i cijele popločane, odnosno obložene površine poda ili zida.

Polaganje pločica u tankom sloju

Polaganje pločica u tankom sloju osniva se na primjeni posebnih ljepila za pločice, pri čemu debljina vezivnog sloja iznosi 1,5 - 5 mm, a ukupna debljina pločica i vezivnog sloja 1 - 2 cm. Ljepila za pločice su tvornički predgotovljeni vezivni materijali za polaganje pločica, a mogu biti:

  • na cementnoj osnovi:
    • jednokomponentna
    • dvokomponentna
  • organska:
    • disperzije ili paste
    • s reaktivnim smolama.
    • Jednokomponentna cementna ljepila za pločice

Jednokomponentna ljepila na pločice na cementnoj osnovi
po svojem su sastavu gotovo jednaka cementnom mortu, odnosno sastoje se od cementa i pijeska odgovarajuće finoće te umjetnih smola i drugih aditiva koji služe za poboljšavanje svojstava vezivnog sloja, procesa vezanja i cijele popločane, odnosno obložene površine. Isporučuju se kao tvornički predgotovljene smjese u praškastom stanju koje prije izvođenja radova samo treba pomiješati s odgovarajućom količinom vode. Upravo je dodatak aditiva u osnovnoj smjesi osnovni razlog zašto se može ostvariti mala debljina vezivnog sloja jer je njihova osnovna uloga utjecaj na sam proces vezivanja, odnosno sprječavanje ranije spomenutih promjena volumena i stezanja pri sušenju kojima se ugrožava čvrstoća ostvarenog spoja.
Kao i kod cementnih mortova, vezivni sloj od jednokomponentnih cementnih ljepila za pločice ima razmjerno kompaktnu strukturu, dobro je ljepiv, otporan na smrzavanja i umjereno otporan na djelovanje raznih kemijskih sredstava, no isto je tako krut i krhak, pri čemu se dodatno mora uzeti u obzir njegova mnogo manja debljina. Zbog toga se primjena jednokomponentnih ljepila za pločice na cementnoj osnovi ne preporučuje za postavljanje pločica na površinama koje trebaju imati određenu fleksibilnost. Isto tako, za razliku od polaganja pločica u debelom sloju, podloga na koju se nanosi vezivni sloj mora biti ravna, očišćena i odmašćena, što je slučaj i kod svih drugih tehnika polaganja pločica u tankom sloju.

Dvokomponentna cementna ljepila za pločice
Dvokomponentna ljepila za pločice na cementnoj osnovi pripremaju se na mjestu izvođenja radova, odnosno prije samih radova i sastoje se od dvije komponente: tvornički predgotovljene suhe smjese na cementnoj osnovi i odgovarajuće tekuće tvari, najčešće vodene otopine organskih polimera. Za razliku od jednokomponentnih ljepila, dvokomponetnim se cementnim ljepilima za pločice ostvaruje mnogo bolja ljepivost i prianjanje pločica na vezivni sloj, a time i na podlogu. Zbog toga se koriste za postavljanje pločica na površinama koje su izložene opterećenjima, pločica koje imaju kompaktnu, staklastu strukturu, na već postojeći sloj pločica ili na nestabilne podloge.

Organska ljepila za pločice u disperzijama ili pastama
Organska ljepila za pločice koja se isporučuju u obliku disperzija ili pasti sastoje se od vodene otopine vezivnog sredstva s raznim smolama (akrilnim, vinilnim i sl), punilima i različitim aditivima. Sušenje vezivnog sloja, odnosno očvršćivanje spoja podloge i pločica pri tome se ostvaruje isparavanjem vode. Ljepila u obliku disperzija jednostavna su za uporabu i vrlo fleksibilna, no njihova je primjena zbog njihovih svojstava ograničena na okomite površine u zatvorenim prostorima.

Organska ljepila za pločice s reaktivnim smolama
Organska ljepila za pločice s reaktivnim smolama sastoje se od osnovne tvari - sintetičke smole (poliuretanske, epoksidne, furanske itd) i odgovarajućeg otvrdnjivača. Pripremaju se na mjestu izvođenja radova, odnosno neposredno prije uporabe, dok se sušenje vezivnog sloja, odnosno očvršćivanje spoja ostvaruje kemijskom reakcijom. Vezivni sloj pri tome je vrlo elastičan i fleksibilan te ima veliku otpornost na razne kemijske utjecaje. Zbog toga se organska ljepila za pločice s reaktivnim smolama koriste za polaganje pločica na vrlo problematičnim podlogama, odnosno tamo gdje se postavljaju visoki zahtjevi na otpornost na mehaničke i kemijske utjecaje.

email