The New York Times: Globalna misija: izraditi bolji WC

Zaklada Billa i Melinde Gates otvorila je natječaj za "Novi WC" i dodijelila tri milijuna dolara znanstvenicima s osam sveučilišta te stavila pred njih izazov osmišljavanja modela koji ne moraju biti spojeni na kanalizaciju, vodu ni struju te stoje iznimno malo po osobi i danu.

29. kolovoz 2011.

Moderni WC-i brzo i uredno ispiru ljudski otpad. Međutim, taj komfor ima sve veću cijenu, koju najčešće plaćaju gradski sustavi obrade otpadnih voda. Stoga neke skupine propituju cijenjenu tehnologiju WC-a na ispiranje, osobito kad su u pitanju područja kojima manjkaju navedeni sustavi ili mjesta na kojemu su pogoni za obradu otpadnih voda preopterećeni potrebama stanovništva koje se ubrzano množi, piše The New York Times.

Zaklada Billa i Melinde Gates otvorila je natječaj za "Novi WC" i dodijelila tri milijuna dolara znanstvenicima s osam sveučilišta te stavila pred njih izazov osmišljavanja modela koji ne moraju biti spojeni na kanalizaciju, vodu ni struju te stoje iznimno malo po osobi i danu. "Današnji WC je izum 19. stoljeća koji više ne zadovoljava potrebe velikog dijela svjetskog stanovništva", rekao je Frank Rijsberman, jedan od menadžera zaklade. Umjesto toga, objasnio je, gotovo 2,6 milijardi osoba bez pristupa kanalizacijskim sustavima primorano je koristiti jednostavne, poljske nužnike, što dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Jedan od novih nužnika koristi solarnu energiju i ugrađenu elektrokemijsku tehnologiju za obradu otpada, prenosi Poslovni dnevnik članak iz The New York Timesa. "Možemo očistiti vodu jednako kao i pogon za obradu otpadnih voda", rako je Michael Hoffman, profesor ekološke znanosti pri fakultetu California Institute of Technology iz Pasadene, koji je dobio 400.000 dolara za razvoj ovog solarnog WC-a. On koristi Sunčevu energiju za pogon sustava elektroda u otpadnoj vodi. Elektrode pokreću niz pročišćavajućih kemijskih reakcija kojima se organski otpad iz vode pretvara u ugljični dioksid, a proizvodi se i vodik, koji se pohranjuje u ćeliju za gorivo kako bi nužnik mogao raditi i noću. Jedan takav WC, koji se može koristiti i do 500 puta dnevno, odnosno njegov prototip, na samom početku mogao bi stajati čak 5000 dolara, ali cijena bi se naglo spustila ukoliko bi se započelo s komercijalnom proizvodnjom. Operativni troškovi iznosili bi tek nekoliko centi dnevno, rekao je Hoffmann. Rijsberman je ustvrdio kako bi se kemijski inženjering mogao pokazati pravim smjerom za izum mnogih nužnika budućnosti. Umjesto šestomjesečnog kompostiranja otpada, što je uobičajeno kod kompostnih nužnika bez vode, ove nove inačice brzo bi zagrijale otpad, čime bi ubile patogene u njemu, objasnio je.

Jedan od projekata kojemu je dodijeljen novac za istraživanje, a koji se poveo ovim pristupom jest dizajn zbrinjavanja otpada u zajedničkim kupaonicama Južne Afrike, ispričala je Katherine Foxon, članica skupina koja razrađuje navedenu tehnologiju. Katherine Foxon je kemijska inženjerka i predavačica na sveučilištu KwaZulu-Natal u Durbanu. "Kemijski obrađujemo otpad, pri čemu izmet izgara i stvara se energija koja se koristi za isparavanje urina", objasnila je. Čak i u zemljama s razvijenim kanalizacijskim sustavima, znanstvenici testiraju nužnike koji ispiru otpad, ali preusmjeravaju urin prije negoli dođe u kanalizaciju. "Većina nutrijenata iz ljudskog metabolizma izlučuje se putem urina, pa se oni u pogonima za obradu moraju razgrađivati", rekao je Tove Larsen, znanstvenik Švicarskog saveznog instituta za vodnu znanost i tenologiju, skraćeno Eawag iz Dübendorfa. Odvojena obrada urina, odnosno njegovo preusmjeravanje u lokalne cisterne, pojednostavljuje zbrinjavanje i obradu otpadnih voda. Urin se tako može skupljati, obrađivati i reciklirati u gorivo. Larsen je vođa šestogodišnjeg projekta separacije urina pri Eawagu, koji je poznat i kao tehnologija nemiješanja ("No Mix"). Peter Rogers, profesor ekološkog inženjeringa na Harvardu, koji se već dugo bavi istraživanjem vodnih i energetskih resursa, pozdravlja napore Zaklade Gates. "Trebaju nam povoljni nužnici koje će si moći priuštiti i koristiti ih dvije milijarde siromašnih stanovnika svijeta", izjavio je te dodao kako postoje mnoga potencijalno dobra rješenja, ali da ona nažalost još uvijek nisu ekonomski isplativa. "Međutim, iznimno je važno nastaviti pokušavati iznaći rješenja. To bi značilo poboljšanje kvalitete života", piše The New York Times.

email