Fugiranje u kupaonici

Pod pojmom fugiranje ili silikoniziranje u kupaonicama i drugim sanitarnim prostorijama podrazumijeva se ispunjavanje, odnosno brtvljenje zazora ili tzv. fuga (npr. između sanitarnih elemenata i okolnih ploha) pomoću prikladnih materijala, najčešće silikonskih. Iako se na prvi pogled radi o jednostavnoj tehnici, pri odabiru odgovarajućeg fugirnog materijala i izvođenju radova potrebno je određeno stručno znanje i iskustvo.

Za zapunjavanje zazora ili tzv. fuga koje postoje na mjestu dodira raznih elemenata (kade, umivaonika, zahodskih školjki) ili ploha (zidova, podova) te prodora raznih vodova (cjevovoda, kabela) kroz elemente i plohe u kupaonicama i drugim sanitarnim prostorijama koriste se razni elastični fugirni materijali. Njihov je osnovni zadatak ispunjavanje samog zazora kako bi se spriječio prodor vode (vlage) i upad raznih nečistoća, ali i preuzimanje opterećenja koja se pojavljuju na mjestu dodira različitih ploha.

Kada se radi o kupaonicama i drugim santarnim prostorijama, u tu se svrhu u pravilu koriste fugirni materijali na silikonskoj osnovi. Naime, silikonski fugirni materijali imaju mehanička i kemijska svojstva koja su usklađena upravo za primjenu uz materijale za izradu sanitarnih elemenata, a ujedno su i jeftiniji od ostalih fugirnih materijala u graditeljstvu kao što su, primjerice, poliuretanski i akrilni kitovi, koji se u pravilu koriste za posebne namjene (npr. hidroizolacija) ili na zahtjevnijim mjestima.

Svojstva i kvaliteta silikonskih fugirnih materijala

Silikonski fugirni materijali se pri kemijskoj reakciji s okolnim zrakom (točnije, s vlagom iz njega) i pri određenoj temperaturi umrežavaju (‘vulkaniziraju’) pri čemu od materijala sličnog pasti nastaje mekanoelastična gumasta tvar. Pri ‘otvrdnjavanju’ silikona oslobađaju se mirisi po kojima se odmah može odrediti o kakvom se materijalu radi, odnosno kakav mu je kemijski sastav. Naime, proces umrežavanja ovisi o kemijskom sastavu pa postoje silikoni na octenoj osnovi i oni s neutralnim umrežavanjem. Naravno, podaci o kemijskom sastavu i načinu umrežavanja, načinu primjene, ali i mjerama opreza pri primjeni mogu se pronaći na pakiranju.

Kod primjene silikona na octenoj osnovi oslobađa se razmjerno neugodan miris octa po čemu se oni odmah mogu prepoznati. Kako je ocat zapravo kiselina, takvi silikoni nepovoljno djeluju na podloge koje su osjetljive na kiseline, odnosno koje nisu otporne na koroziju. Takve su podloge beton, cementna žbuka, gipskartonske ploče i vapnenac, a u materijale koji se također ‘ne slažu’ sa silikonima na octenoj osnovi ubrajaju se i neplemeniti metali kao što su bakar, olovo i cink. Pri doticaju takvih silikona s tim podlogama i materijalima dolazi do pojave obojenja, izdvajanja soli i oštećivanja površinskog sloja. Istodobno, silikon ne prianja na takve podloge i materijale. Razumljivo je stoga samo po sebi da o tome valja voditi računa pri odabiru i nabavi silikona.

Osim silikona na octenoj osnovi postoje i tzv. neutralni silikoni koji se odmah mogu prepoznati pri razmjerno blagom mirisu koji nastaje pri njihovoj primjeni. Takvi su silikoni mnogo prihvatljiviji za primjenu jer ne djeluju nepovoljno na većinu podloga i materijala koji se koriste u sanitarnim prostorijama, a istodobno su i manje štetni za okoliš. Primjerice, isključivo se oni mogu koristiti za fugiranje elemenata izrađenih od sanitarnog akrila. Pri tome su danas najčešći silikoni na alkoholnoj osnovi, dok je primjena ranije čestih tzv. oksim-silikona danas u pravilu napuštena.
Ipak, kod primjene obje spomenute vrste silikona na upojnim podlogama valja voditi računa o tome da podloga prethodno mora biti obrađena nanošenjem temeljnog materijala (tzv. grunda ili primara). Isto tako, o mogućnosti primjeni silikona s prirodnim kamenom (mramorom ili granitom) ili s polimernim materijalima koji sadrže bitumen valjalo bi potražiti dodatne savjete od proizvođača.

Kao i kod mnogih drugih proizvoda, i kod silikona postoje goleme razlike između onih jeftinih, ‘s placa’ i onih visokokvalitetnih, a time i skupljih, bez obzira na to o kojoj se o dvije najčešće vrste silikona radi (iako su oni na octenoj osnovi u pravilu jeftiniji). Dakako, što je silikon kvalitetniji (a time i skuplji), to će i zazor biti kvalitetnije ispunjen.

Postupak fugiranja

Svima koji nemaju tehničkog znanja i iskustva na prvi se pogled ostvarivanje tehnički i optički besprijekorno ispunjenog zazora čini ‘nemogućom misijom’. No, to ne mora biti tako i bitno je samo poštivati osnovne tehničke upute koje se nalaze na pakiranju silikona, a i dakako, pridržavati se osnovnih mjera zaštite na radu (npr. provjetravati prostoriju, ukloniti izvore plamena).
Osim sastava, a time i kvalitete silikona, za dobro fugiranje važna je i predobrada podloge. To uglavnom znači da sve metalne podloge moraju biti očišćene od ulja i masti, a na upojne podloge kao što je vapnenac ili gipskartonske ploče treba nanijeti temeljni materijal. Uz to, ostatke žbuke, morta i sl. treba ukloniti jer na njih silikon ne prianja.

Osnovna pretpostavka za kvalitetno ispunjen zazor, odnosno ispravno izvedeno fugiranje je zadovoljen uvjet ‘dvije trećine’, što znači da dubina zazora treba biti jednaka najviše njegove 2/3 širine. Primjerice, ako je širina zazora 3 mm, njegova dubina bi trebala iznositi najviše 2 mm, odnosno dubina zazora nikako ne bi smjela biti veća od njegove širine. Ako to nije slučaj, zazor se može dodatno ispuniti raznim drugim materijalima (npr. trakama od folije ili pjenastog materijala). Pri samom fugiranju, odnosno utiskivanju silikona treba voditi računa o zadovoljavanju pravila ‘dodirivanja dvije plohe’, odnosno da silikon ne dodiruje dno zazora. Naime, često se pri fugiranju na podnim plohama u zazor utisne toliko silikona da on, osim pločica, poveže i podlogu čime se nakon njegovog otvrdnjavanja onemogućava izjednačavanje mehaničkih opterećenja između pločica, a to je jedan od zadataka koji treba ostvariti fugiranjem.
Kako bi se ostvario optički besprijekorno ispunjen zazor i kod fugiranja na osjetljivim podlogama, rubovi zazora nerijetko se zaštićuju samolijepivim trakama krep-papira koje se jednostavno uklanjaju nakon otvrdnjavanja silikona.

U svakom slučaju, nakon utiskivanja silikona u zazor, valjalo bi provesti vizualnu provjeru ima li u izvedenoj ispuni mjehurića zraka, nepravilnosti i sl. i je li ostvareno dobro prianjanje na oba ruba. Takve nepravilnosti trebaju se ukloniti odmah, odnosno prije sušenja silikona (u roku 8 - 12 min) što se brzo i jednostavno izvodi izravnavanjem uz primjenu razrijeđene sapunice (npr. malom lopaticom, tzv. špahtlom, komadom drva ili čak prstima).
Nanesena ispuna od silikona u potpunosti će otvrdnuti za dva dana, što je i rok u kojem podloga i ispuna ne bi trebale biti izložene djelovanju mehaničkih opterećenja i kemijskih utjecaja (npr. čišćenju).

Kako izbjeći pogreške?

Neodgovarajući fugirni materijal i neispravno izvedeni radovi na fugiranju mogu dovesti do značajnih šteta u kupaonici. Loše prianjanje silikona za podlogu i pukotine u ispuni predstavljaju mjesta prodora vlage koja je jedan od glavnih ‘negativaca’ u graditeljstvu.
Isto tako, još bi jednom vrijedilo naglasiti da su silikoni na octenoj osnovi posve neprikladni za primjenu uz obojene metale i podloge na cementnoj osnovi, što se ne može promijeniti nikakvom prethodnom obradom podloge.
U svakom slučaju, prije odabira odgovarajućeg silikona vrijedilo bi potražiti savjet i mišljenje stručnjaka o tome može li se on ‘slagati’ s postojećim materijalima podloge, a pri samom izvođenju radova strogo poštivati upute za uporabu i osnovne mjere zaštite na radu.

email