Radovi na fugiranju ili silikoniziranju neizbježni su u bilo kojoj sanitarnoj prostoriji. Njihov je cilj ispuniti zazore (tzv. fuge) koji postoje na mjestima doticaja sanitarnih elemenata (kada, umivaonika, zahodskih školjki) s okolnim plohama (zidovima, podovima, drugim elementima), doticaja susjednih elemenata podnih ili zidnih obloga (npr. pločica) i mjestima prodora raznih instalacija kroz plohe zidova ili podova. Iako se možda na prvi pogled čini da se radi o jednostavnom postupku, fugiranje ponekad može predstavljati problem i stručnjacima pa bi svakako vrijedilo pokušati dati odgovore na nekoliko najčešćih pitanja.

Koje sve vrste fugirnih materijala postoje?

Osnovni zadatak fugirnih materijala je zapunjavanje prostora (zazora ili fuga) između dvije susjedne plohe, primjerice, sanitarnog elementa i zida ili poda, pločica na zidu ili podu, vodovodne cijevi i zida ili poda (il. 1 i 2). Pri tome istodobno treba omogućiti preuzimanje opterećenja do kojih dolazi zbog gibanja susjednih ploha (il. 3 ).
Na materijale koji se koriste za fugiranje u sanitarnim prostorijama postavljaju se stoga visoki zahtjevi. Takvi su materijali izloženi mehaničkim opterećenjima, ali i velikoj vlažnosti zraka, povišenim temperaturama i smanjenoj svjetlosti. Zbog toga na površini utisnutog fugirnog materijala postoje savršeni preduvjeti za razvoj gljivica i plijesni pa materijali za fugiranje u sanitarnim prostorijama najčešće sadržavaju fungicid.

U sanitarnim se prostorijama u pravilu koriste silikonski fugirni materijali koji mogu biti neutralni, na vodenoj ili octenoj osnovi.
Neutralni silikoni kao sredstvo za poticanje umrežavanja, odnosno njihovog otvrdnjavanja (tj. procesa polimerizacije ili vulkanizacije) sadržavaju neku neutralnu tvar (npr. alkohola) čijim se isparavanjem proces omogućava. Takvi silikoni pri otvrdnjavanju u pravilu ne oslobađaju neugodne mirise, kao što je slučaj s onima na octenoj osnovi. Zbog svojih dobrih svojstava prianjanja oni se, osim u sanitarnim prostorijama, koriste i u drugim područjima graditeljstva, a prikladni su i za fugiranje na betonskim, kamenim ili podlogama od umjetnih materijala.

Kod silikona na vodenoj osnovi proces umrežavanja omogućuje se isparavanjem vode. Pri reakciji nastaje razmjerno malo produkata pa nema neugodnih mirisa ni tvari koje su štetne za okoliš. Nanose se na vlažnu podlogu, s vodom se izravnavaju nakon utiskivanja i vodom se čiste njihovi ostaci na okolnim plohama. Ipak, nisu prikladni za fugiranje na oblogama od prirodnog kamena i polimernih materijala.
Silikoni na octenoj osnovi u primjeni su najčešći, a po cijeni najjeftiniji. Pri njihovom otvrdnjavanju dolazi do reakcije s vlagom iz zraka pri čemu se oslobađa octena kiselina koja uzrokuje neugodan, oštar miris po octu. Prikladni su za većinu podloga, pa i na staklu, porculanu i emajlu, no na polimernim ili upojnim materijalima njihova je primjena ograničena.

Zašto se nakon utiskivanja fugirni materijal mora izravnavati?

Nakon utiskivanja fugirnog materijala uvijek se preporučuje izravnavanje jer se time materijal bolje utiskuje u zazor, što je jamstvo dobrog prianjanja na njegove rubove (il. 4). Uz to, izravnavanjem se ispuna optički poboljšava.

O čemu ovisi vrijeme otvrdnjavanja, odnosno sušenja?

Silikonski fugirni materijali sadržavaju tzv. umreživač ili ubrzivač kojim se ostvaruje proces vulkanizacije ili polimerizacije, odnosno njihovo otvrdnjavanje nakon izlaganja zraku. Ako pakiranje s fugirnim materijalom (tzv. kartuša ili kobasa) nije bila pravilno zatvorena ili ako je istekao rok trajanja, najvjerojatnije je došlo do isparavanja umreživača i materijal je postao neuporabiv. To znači da nakon utiskivanja materijala, zbog toga što više nema umreživača, ne može doći do vulkanizacije i njegovog otvrdnjavanja.
Isto tako, može se dogoditi da je za izravnavanje utisnutog materijala korišteno neprikladno sredstvo. To je, primjerice, slučaj kod primjene silikonskih fugirnih materijala na vodenoj osnovi kada se pri izravnavanju koristi sapunica (kao kod drugih fugirnih materijala) jer ona tada smanjuje površinsku napetost čime se prekida proces vulkanizacije.

Također je čest slučaj da u zraku prostorije vlažnost nije dovoljna. Naime, svim silikonskim fugirnim materijalima za proces vulkanizacije nužna je vlaga iz zraka i ako je vlažnost zraka premala, proces će biti usporen. To je, primjerice, slučaj po zimi kada su prozori zatvoreni i kada u prostoriji radi grijanje. Tada se vlažnost zraka može povećati otvaranjem prozora ili puštanjem tople vode kroz slavinu (no, u oba slučajeva dolazi do energetskih gubitaka pa u prvom slučaju najprije treba zatvoriti radijatore, a u drugom iskoristiti puštanje vode za kupanje ili tuširanje).
Razlog dugotrajnjijem sušenju, odnosno otvrdnjavanju utisnutog fugirnog materijala može biti i veća dimenzija zazora zbog čega je utisnuto više materijala kojem, dakako, treba više vremena za sušenje.
Sve su to razlozi zašto pri kupnji fugirnog materijala treba obratiti pozornost na rok trajanja i upute za skladištenje, a prije započinjanja radova obvezno pročitati na upute za uporabu.

Zašto ponekad dolazi do odvajanja fugirnog materijala od stijenki kade i tuškabine?

Ako su kade i tuškabine izrađene od sanitarnog akrila, za fugiranje se ne smiju koristiti silikonski fugirni materijali na octenoj i vodenoj osnovi jer oni ne mogu prianjati na podloge od polimernih materijala.
Ipak, u takvim slučajevima prije utiskivanja fugirnog materijala u zazor treba nanijeti temeljni materijal (tzv. primer).

Što je uzrok pucanja fugirnog materijala?

Kako bi na sebe mogao preuzimati opterećenja koja se pojavljuju na mjestima doticaja različitih ploha, fugirni materijal treba prianjati samo na rubove zazora, ali ne i na dno. Naime, ako se fugirni materijal prilijepi na dno zazora, ne može se ostvariti njegovo rastezanje i dolazi do prevelikih rastezanja i pucanja (il. 5). Zbog toga se kod dubokih zazora koristi tzv. crijevo od polimernog materijala kružnog poprečnog presjeka, a ako je pak dubina zazora premala, pa bi pri utiskivanju fugirni materijal mogao prodrijeti do dna, na dno se nanosi polietilenska folija (il. 6).

Zašto dolazi do pojave mjehurića u nanesenom fugirnom materijalu i kako to spriječiti?

Do nastajanja mjehurića dolazi kod primjene silikonskih fugirnih materijala na octenoj osnovi na svježoj cementnoj podlozi. Zbog toga se cementni mort ili ljepilo za pločice trebaju sušiti najmanje 28 dana prije izvođenja radova na fugiranju.

Zašto nakon izravnavanja fugirnog materijala ponekad dolazi do pojave obojenja?

Sapunica koja se najčešće koristi za izravnavanje utisnutog fugirnog materijala ponekad može izazvati kemijske reakcije s njegovim sastojcima. Posljedica toga je nelijepo obojenje ispune koje se može ukloniti otopinom octa u vodi.

Zašto se za fugiranje na podlogama od prirodnog kamena koriste posebni materijali?

Kod nekih fugirnih materijala pri doticaju s prirodnim kamenom dolazi do izdvajanja vezivnog sredstva koje potom prodire u kamen i uzrokuje njegovo obojenje. Zbog toga se kod fugiranja na podlogama od prirodnog kamena trebaju koristiti posebni fugirni materijali (koji su u pravilu nešto skuplji).