Korištenjem Sunčeve energije do novih radnih mjesta

Ukupna potrošnja električne energije u Hrvatskoj se, prema podacima iz 2016. godine, procjenjuje na gotovo 19 000 GW h. Sunčeva energija u zemljama Europske unije u pokrivanju potrošnje električne energije sudjeluje u prosjeku s 4%, dok je u Hrvatskoj taj udio više nego deset puta manji i iznosi tek 0,35%. S druge strane, taj je udio u 'sunčanoj' Italiji 9%, a u 'ne baš tako sunčanoj' Njemačkoj čak 7%.
Ukupna snaga do sada instaliranih sunčanih elektrana u Hrvatskoj, koje su u sustavu povlaštenih proizvođača, iznosi tek 50 MW i da bi se dosegnuo europski prosjek, taj bi iznos trebao narasti barem 12 puta, odnosno na 600 MW. Uz to, do 2030. godine EU planira pokriti čak 15% potrošnje električne energije proizvodnjom u sunčanim elektranama.
Naravno, veća proizvodnja električne energije u sunčanim elektranana, osim što predstavlja dodatni, 'zeleni' doprinos energetskom miksu i samim time doprinosi smanjenju emisija stakleničkih plinova, ima iznimno pozitivan utjecaj na društvo i gospodarstvo. Naime, s jedne se strane vlasnicima sunčanih elektrana koji su ih postavili na svoje krovove omogućava dodatan prihod i sudjelovanje u 'energetskom poduzetništvu', ali izravno dovodi i do otvaranja novih radnih mjesta, ne samo u proizvodnji solarne opreme (koja se ipak proizvodi i u EU-u!), već i kada je riječ o projektiranju, izvođenju i održavanju takvih postrojenja.
Jasno je stoga da se, kada je riječ o primjeni Sunčeve energije, u Hrvatskoj nešto mora mijenjati i u postojećem zakonodavnom okviru i u načinu poticanja primjene obnovljivih izvora i u energetskim strategijama pa i u načinu razmišljanja.

Autor
  • Majdandzic_ljubomir prof. dr. sc. Ljubomir MAJDANDŽIĆ, dipl. ing.
    Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Zagreb

    Rođen je 4. srpnja 1960. godine u Ivanjskoj (Bosna i Hercegovina). Diplomirao je 1985. godine na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Banja Luci (BiH), na Pogonsko-energetskom smjeru. Uz to, završio je dva poslijediplomska studija: 1999. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i 2001. godine na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U razdoblju 2001. - 2003. godine pripremao je doktorat na Odjelu za elektroenergetske sustave Instituta Fraunhofer za Sunčevu energiju (ISE) u Freiburgu (Njemačka), a doktorirao je 2004. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Danas je izvanredni profesor na Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Uz to, u razdoblju 2016. - 2017. godine bio je v.d. direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a danas je savjetnik direktora Fonda. Autor je oko 70 znanstvenih i stručnih radova iz područja energetike, obnovljivih izvora i održivog razvoja te knjiga 'Obnovljivi izvori energije - Energetske tehnologije koje će obilježiti 21. stoljeće' i 'Solarni sustavi'. Održao je više od 200 pozvanih predavanja i radionica iz područja obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti, zaštite okoliša, klimatskih promjena i globalnog zatopljenja. Dobitnik je priznanja (tadašnjeg) Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja za projekt 'Opskrba obiteljske kuće toplinskom i električnom energijom pomoću Sunčeve energije' 2000., nagrade 'Hrvoje Požar' u području unaprjeđenja kvalitete okoliša, vezano uz energetske objekte 2004. i Nagrade 'Roger Léron' za 2017. godinu za doprinos održivom korištenju energije na regionalnoj i lokalnoj razini u Europskoj uniji koju dodjeluje Europski savez agencija i regija za energiju i okoliš (FEDARENE). Član je Hrvatske stručne udruge za Sunčevu energiju (i bio je njezin dugogodišnji predsjednik), Međunarodnog društva za Sunčevu energiju (ISES), Njemačkog društva za Sunčevu energiju (DGS) i Hrvatskog energetskog društva (HED). Služi se njemačkim i engleskim jezikom. Oženjen je i otac četvero djece.

fast_rewindPovratak