Nemogućnost pristupa operatora distribucijskog sustava obračunskom mjernom mjestu i plinskoj instalaciji

Zakoni i podzakonski propisi koji uređuju tržište plina nalažu operatorima distrbucijskog sustava određene obveze u pogledu pristupa obračunskom mjernom mjestu i plinskoj instalaciji (ispitivanje plinskih instalacija, zamjena i ispitivanje mjerne opreme, obustava (i prema nalogu korisnika sustava), očitanje i sl. S obzirom na to da su zbog odredbi vezanih uz zaštitu od požara OMM i plinska instalacija nemjerenog dijela u stambenim zgradama u pravilu smješteni u stanovima, operator nerijetko ne uspijeva pristupiti OMM-u i plinskoj instalaciji te na taj način nije u mogućnosti ispuniti svoje propisane obveze. Stoga ODS-u ispunjenje toga preostaje jedino tražiti sudski (tužbom na trpljenje i prijedlogom za donošenjem privremene mjere). S obzirom na propisane rokove ispunjenja navedenih obveza ODS-a, sporost pravosuđa i pretrpanost sudova (prosječno vrijeme rješavanja jednog građanskog predmeta na sudu je oko dvije godine), postavlja se pitanje smislenosti obraćanja sudu, budući da do okončanja sudskog postupka ODS uopće ne bi bio u mogućnosti ispuniti zadanu obvezu.
Također, može se procijeniti da bi za svaki takav sudski predmet ODS kao tužitelj morao podmiriti oko 2000 kuna sudskih troškova i prisustvovati na najmanje 2 - 3 sudska ročišta. Operator ima pravo nakon okončanja postupka tražiti od tuženika (krajnjeg kupca) povrat sredstava za unaprijed plaćene troškove, međutim, s obzirom na gospodarsku krizu i malu platežnu moć, takav povrat čini se neizgledan.
Nadalje, nedorečenost u propisima postoji i glede ovlaštenja za pokretanje sudskog postupka u slučaju kada ispunjenje određenih obveza od ODS-a traži korisnik sustava. U tom slučaju ODS ima zakonsku obvezu postupati po nalogu korisnika sustava, no tražbinu prema krajnjem kupcu nema ODS, nego korisnik sustava na temelju ugovora o opskrbi plinom. Operator nije u ugovornom odnosu s krajnjim kupcem, budući da ugovor o distribuciji plina sklapaju on i korisnik sustava. Stoga se postavlja pitanje postojanja aktivne legitimacije ODS-a za pokretanje takvih skupih i sporih sudskih postupaka te, slijedom toga, postoji i mogućnost odbijanja tužbenog zahtjeva zbog nedostatka aktivne legitimacije ODS-a.
Također, u slučaju neplaćanja računa za isporuku plina od krajnjeg kupca, korisnik sustava može od ODS-a tražiti obustavu isporuke plina. U slučaju nemogućnosti obavljanja takve radnje, ODS se mora obratiti sudu. Međutim, ako krajnji kupac na temelju Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014) u izvansudskom ili sudskom postupku uputi korisniku sustava prigovor glede određenog računa za isporuku plina, obustava isporuke ne smije se provesti do okončanja takvog izvansudskog ili sudskog postupka, u kojem će se utvrditi osnovanost prigovora krajnjeg kupca. Sukladno tome, čak i kada bi ODS pokrenuo sudski postupak (tužbom na trpljenje i prijedlogom za donošenjem privremene mjere) na nalog korisnika sustava, takav postupak postao bi bespredmetan ako bi krajnji kupac prigovorio određenom računu (i u postupku prisilne naplate) te se sudski postupak ODS-a ne bi mogao voditi sve dok se izvansudski ili sudski postupak korisnika sustava ne okonča.
Iz svega toga kao najučinkovitije i najekonomičnije rješenje čini se podnošenje optužnih prijedloga zbog počinjenja prekršaja krajnjih kupaca. Naime, ODS je kao pravna osoba s javnim ovlastima ovlaštena, sukladno Prekršajnom zakonu (NN 107/2007, 39/2013 i 157/2013) podnositi kao ovlašteni tužitelj optužne prijedloge zbog prekršaja počinjenih u području svojih javnih ovlasti. Stoga, budući da je nedopuštanje pristupa ODS-u zbog ispitivanja plinskih instalacija, zamjene i ispitivanja mjerne opreme, obustave isporuke plina i očitanja u Zakonu o energiji (NN 120/2012 i 14/2014), Zakonu o tržištu plina (NN 28/2013 i 14/2014) i Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 108/95 i 56/2010) propisano kao prekršaj, ODS ima ovlaštenje podnijeti protiv krajnjeg kupca, na temelju takvog postupanja, optužni prijedlog. U prekršajnom postupku prekršajni sud može naložiti krajnjem kupcu plaćanje novčane kazne, međutim, ODS kao ovlašteni tužitelj može se s krajnjim kupcem i sporazumjeti te mu naložiti samo dopuštanje obavljanja navedenih propisanih radnji: ispitivanja plinskih instalacija, zamjene i ispitivanja mjerne opreme, obustave isporuke plina i očitanja.

Author
  • perm_identity Željka GRGIĆ, dipl. iur.
    Gradska plinara Zagreb d.o.o., Zagreb
Others Authors

Dubravko DUVANČIĆ, dipl. ing.
Gradska plinara Zagreb d.o.o., Zagreb

fast_rewindBack