Plinski aparati, plinske instalacije i dimnjačarstvo - praksa u Hrvatskoj

Da bi se o svim tim temama moglo raspraviti, potrebno je sagledati postojeću regulativu koja definira tu problematiku.
Za postavljanje plinskih aparata vrste B ne postoji hrvatski propis. U praksi se uobičajeno koriste propisi operatora plinskih distribucijskih sustava ('distributera plina') ili strukovni, Tehnički propis za plinske instalacije HSUP-P 600 koji je izradila Hrvatska stručna udruga za plin. Da bi se HSUP-P 600 mogao primjenjivati na nekom distribucijskom području, na njega se mora dobiti suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova. To je također definirano člankom 4. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 108/1995 i 56/2010).
Plinski aparati vrste B se mogu postavljati prema tim propisima i projektantskom rješenju. Pri tome projektant mora napraviti projekt plinskih instalacija prema Zakonu o gradnji (NN 153/2013), a operator treba pustiti plin u plinsku instalaciju ako je ona izvedena prema projektu plinske instalacije (sukladno ZZTP-u). No, u domaćim propisima postoje i ograničenja za ugradnju uređaja za grijanje sa stupnjem iskoristivosti koji ne može biti manji od zadane vrijednosti za pojedinu vrstu uređaja. Možda jednog dana i to prevagne u svrhu ograničenja korištenja neke od vrsta plinskih aparata.
Kada je pak riječ o izvođenju 'fasadnih' ispusta plinskih aparata vrste C, treba reći da su u poglavlju 5.6. Tehničkog propisa HSUP-P 600 definirane sve podvrste takvih aparata, a u njemu je također navedeno gdje se ne smiju postavljati takvi ispusti. No, praksa je nešto sasvim drugo pa se montaža tzv. fasadera izvodi bez poštivanja propisa. Te propise krše, odnosno ne pridržavaju ih se ni zastupnici proizvođača opreme ni trgovci opremom ni instalateri, vrlo često ni projektanti a na kraju ni operatori. Priključak izravno na fasadu i danas propagiraju razni proizvođači opreme, bez obzira na to koliki je toplinski učin uređaja. Takvi plinski aparati prodaju se i na akcijama, uz povoljnu cijenu, ali u cijeni je i vodoravni odvod dimnih plinova. Na nekim distribucijskim područjima takav dimovod ostaje korisniku za uspomenu, posebno tamo gdje operator traži projekt plinskih instalacija. Postavlja se pitanje: što napraviti kada projektant napravi projekt plinskih instalacija koji nije u skladu s propisima, a posebice što treba napraviti operator?
O temi prodaje plinskih uređaja može se reći samo da ih u Hrvatskoj može kupiti bilo tko, ako može platiti. Vrlo često kupci traže od projektanta i operatora da se aparat montira kako su oni zamislili, bez obzira na propise. Zbog toga se na svakom koraku mogu vidjeti aparati montirani mimo propisa i projekta. Zašto onda operatori puštaju plin u takve instalacije?
Konačno, kada je riječ o primjeni bakrenih plinskih instalacija, one su također propisane Tehničkim propisom HSUP-P 600. Izvođenje cjevovoda od bakra za unutarnje plinske instalacije je dozvoljeno kako je to propisano, a kvaliteta takvih cijevi je propisana Tehničkim propisom o građevnim proizvodima (NN 33/2010), u dijelu 'Građevni proizvodi iz područja plinskih instalacija – J.1. Popis normi za sve građevne proizvode vezane za plinske instalacije'. U skladu s time, na operatorima je da prihvate novu tehnologiju ili da se drže tradicije. Uostalom, projektanti su oni koji bi u svojim projektima trebali primjenjivati nove tehnologije, izvođači bi trebali izvoditi po tim projektima, a operatori su onda dužni pustiti plin u takve instalacije.

Author
  • perm_identity Veselko BRKIĆ, dipl. ing.
    Čakovec

fast_rewindBack