Potencijal spajanja centraliziranih toplinskih sustava u široj zagrebačkoj regiji

Centralizirani toplinski sustav Grada Zagreba ima dva glavna postrojenja za proizvodnju toplinske energije: EL-TO Zagreb koji se nalazi zapadno i TE-TO Zagreb koji se nalazi jugoistočno od centra grada. Približno 28% zagrebačkih kućanstva je spojeno na taj sustav. Svi postojeći blokovi u obje toplane su loženi prirodnim plinom (uz loživo ulje kao rezervno gorivo na nekima od njih). Zaprešić i Velika Gorica su gradovi koji u toplinskom sustavu, uz kotlovnice na prirodni plin, još imaju i nekoliko zastarjelih kotlovnica na ekstralako loživo ulje koje je potrebno revitalizirati ili zamijeniti novim učinkovitijim CTS-om.
Osim revitalizacije zastarjelih postrojenja, značajan napredak u području CTS-a predstavlja elektrificiranje jedinica za proizvodnju toplinske energije kao dio kontinuiranih nastojanja prelaska na niskougljične energetske tehnike u svim sektorima energetskog sustava. Europska unija stavlja poseban naglasak na centralizirane sustave grijanja i hlađenja koji mogu na ekonomski povoljan način integrirati varijabilne izvore električne energije poput vjetra i Sunca - koristeći električne kotlove, dizalice topline i velike spremnike topline.
U skladu s potrebom za temeljitom obnovom CTS-ova u Zaprešiću i Velikoj Gorici i potrebom za strateškim planiranjem razvoja daljinskog grijanja u Zagrebu, izrađen je odgovarajući linearni optimizacijski model. Pomoću tog modela razmotreni su različiti potencijalni scenariji za razvoj toplinarstva u zagrebačkoj regiji. Spoj CTS-a Zagreba prema Zaprešiću pokazao se kao ekonomski neisplativ te je optimalni scenarij zadržao zasebni sustav koji koristi električni kotao, dizalicu topline i spremnik topline. S druge strane, spoj postrojenja TE-TO Zagreb prema Velikoj Gorici se pokazao socioekonomski isplativim, uz dodatnu izgradnju spremnika topline. Optimalnima su se pri tome pokazali spojna cijev vršnog kapaciteta od 20,75 MW i izgradnja spremnika topline kapaciteta 970 MW h na području Velike Gorice. Scenariji su ujedno pokazali da je sustav daljinskog grijanja u Zagrebu iznimno osjetljiv na cijene električne energije i plina pa je poželjna diverzifikacija proizvodnog portfelja.

Autor
  • Dominkovic_df dr. sc. Dominik Franjo DOMINKOVIĆ, mag. ing. mech.
    Danmarks Tekniske Universitet, Kongens Lyngby, Danmark

    Diplomirao je 2013. dodiplomskom i 2015. godine na diplomskom studiju strojarstva na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, na Procesno-energetskom smjeru. Doktorirao je 2018. godine na Danskom tehičkom sveučilištu (DTU) u Kopenhagenu (Danska). U razdoblju 2013. - 2014. godine radio je u tvrtki iC artprojekt iz Zagreba na projektu 'Concerto Solution', 2014. - 2015. radio je na istraživanjima na Sveučilištu u Aalborgu (Danska), a tijekom 2015. bio je asistent na istraživanjima u sklopu SDEWES Centra u Zagrebu, dok je 2016. - 2017. bio gostujući istraživač na Tehničkom sveučilištu Nanyang u Singaporeu (Singapur) i 2018. u Nacionalnom laboratoriju za obnovljive izvore (NREL) u Denveru, Kolorado (Sjedinjene Američke Države). Od 2018. godine je poslijedoktorski istraživač na DTU-u. Objavio je više stručnih i znanstvenih radova iz područja obnovljivih izvora, daljinskog grijanja i hlađenja, kogeneracije i opskrbe energijom. Govori engleski i njemački jezik.

Ostali autori

Boris MAJCEN, dipl. ing.
HEP Proizvodnja d.o.o., Sektor za termoelektrane, Zagreb

doc. dr. sc. Goran KRAJAČIĆ, dipl. ing.
Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

fast_rewindPovratak

input