Bg

Opasnosti povezane s pitkom vodom u zgradama

Pitka voda koju ljudi neposredno koriste u zgradama uobičajeno se razlikuje od pitke vode koja se isporučuje s postrojenja za pripremu pitke vode i koja se šalje u vodovodni sustav. Osnovni razlog za to je činjenica da je voda tzv. univerzalno otapalo i uvijek, u većoj ili manjoj mjeri, otapa tvari s kojima je u neposrednom kontaktu pa se neprekidno povećava koncentracija tvari u vodi pristiglih iz materijala razvodnog sustava. Drugi razlog je u činjenici da je voda pogodan medij za mikrobiološki rast i razvoj. U pojedinim slučajevima moguće je da se nekontrolirano poveća koncentracija patogenih mikroorganizama u vodi (npr. Legionella pneumophila), čime voda postaje opasna za život. U instalacijama pitke vode mogu se razviti fizikalne (previsoka temperatura i/ili tlak), kemijske (otapanje materijala razvodnog sustava, dezinfekcijski nusprodukti) i mikrobiološke (bakterije, virusi) opasnosti kojih često korisnici nisu uopće svjesni.
Metodologija sprječavanja tih opasnosti i upravljanje njima mora se temeljiti na suradnji stručnjaka različitih profila. U toj suradnji mora se pristupiti izradi procjene rizika nastanka opasnosti u instalacijama pitke vode u zgradi, izradi preporuka za tehnološko-strojarske mjere kojima bi se otklonila ili smanjila opasnosti te izradi procedura za održavanje i upravljanje sustavom pitke vode.
Osim lokalnih mjera na objektima, od velike pomoći bilo bi poticanje uključivanja svih spomenutih struka u kontinuirani pritisak prema mjerodavnim službama kako bi usvojili jasnije i detaljnije pravne akte koji se tiču kvalitete pitke vode u zgradama.

Predavač
  • Ljubas_davor prof. dr. sc. Davor LJUBAS, dipl. ing.
    Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

    Rođen je 28. rujna 1970. godine u Vukovaru. Diplomirao je 1996. godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, pri čemu je eksperimentalni dio diplomskog rada izradio na Tehničkom sveučilištu (TUW) u Beču (Austrija). Magistrirao je 2000. i doktorirao 2004. godine, također na FSB-u. Uz to, tijekom akademskih godina 2002./2003. i 2014./2015. boravio je u Istraživačkom centru u Karlsruheu (Njemačka) kao dobitnik istraživačke stipendije Njemačke službe za akademsku razmjenu (DAAD). Od 1996. godine radi na FSB-u, pri čemu je najprije bio znanstveni novak, asistent i viši asistent, a zatim i docent i izvanredni profesor, dok je danas redoviti profesor. Uz to, 2010. - 2016. godine bio je voditelj Laboratorija za vodu, gorivo i mazivo, a od 2016. je voditelj Katedre za inženjerstvo vode i okoliša FSB-a. Istraživački rad mu je usmjeren na laboratorijska i pilot-ispitivanja tehnologija na području obrade vode, goriva, maziva i zaštite okoliša. Kao autor ili suautor objavio je više od 60 znanstvenih i stručnih radova i bio je suautor na više od 50 studija, elaborata, tehnoloških projekata, idejnih rješenja, analiza i stručnih mišljenja izrađenih u okviru suradnje FSB-a s gospodarstvom. Govori engleski i njemački jezik.

fast_rewindPovratak